Zakažite termin

Kontaktirajte nas i zakažite željeni termin.

Zakažite termin

Psihoanaliza i psihoanalitička psihoterapija

Na spomen psihoanalize mnogi će asocirati na njenog začetnika  dr. Sigmunda Freuda, kauč, teoriju snova, no poneki i na brojne igrane filmove  u kojima se psihoanalitičari prikazuju uglavnom kao negativci koji manipuliraju pojedincima jer tako “ kažu ljudi u crnom”  ili,  u svojoj fotelji za vrijeme seansi drijemaju, jedu sendvič, heklaju itd. a ponajmanje pomažu pacijentima. Antireklama srećom ne smanjuje broj tragaoca za istinom koji otkrivaju vrijednost te  lječidbene psihoterapijske tehnike i 120 godina nakon njenog rođenja.

 

 Psihoanaliza je prvenstveno metoda liječenja pacijenata koji boluju od psihičkih poremećaja, no ona je i teorija  uma i metoda istraživanja. Psihoanaliza olakšava razumijevanje ljudi i svijeta koji nas okružuje i olakšava interpretaciju brojnih kulturnih fenomena  (film, slikarstvo, književnost glazba, politika). 

Psihoanaliza je imala evolutivni tijek  od  svojih početaka  krajem 19. stoljeća do danas, teorijski se obogaćivala i mijenjala. Empirijske i teorijske spoznaje utjecale su na promjenu tehnike rada ( dužina trajanja seansi, trajanje cjelokupnog procesa npr. ), a suvremena neuroznanstvena istraživanja su potvrdila neke od bitnih Freudovih psihoanalitičkih postavki; postojanje nesvjesnog, psihoseksualni razvoj, o snovima, utjecaj iskustva u ranom djetinjstvu na sadašnjost itd.   Unutar psihoanalize postoje različiti pravci i škole čija se znanja i teorije uglavnom prožimaju i nadopunjuju  u praksi svakog pojedinca.

Sigmund Freud

Kome je potrebna psihoanaliza?

Naizgled “ normalan realitet “, sređen život u obitelji, stalni posao, mogu biti samo vanjština koja prikriva na nesvjesnoj razini nerazriješene konflikte, potisnuta traumatska iskustva, deficite u strukturi ličnosti, a koji potom mogu formirati simptome anksioznosti, depresije, paničnih napada, fobija itd.

 

Psihoanaliza je put prema uzroku nastanka navedenih simptoma i sredstvo kojim se liječe ista stanja kroz proces koji se odvija u odnosu psihoanalitičara i analizanda. Uvid i razumijevanje prošlih iskustava otvara pacijentu spoznaju o patološkim mehanizmima funkcioniranja i/ili toksičnim emocionalnim stanjima.  Terapijski odnos pacijenta i psihoanalitičara ujedno je novo emocionalno i korektivno iskstvo za pacijenta koji ima priliku razviti druge psihološke mehanizme promišljanja u svijetu, funkcioniranja, reguliranja samog sebe. Pomaže mu napustiti destruktivne obrasce ponašnja i izgraditi nov, zdraviji i konstruktivan software. Sve navedeno ovisi o dinamici terapijskog para psihoanalitičar-analizand u kojem psihoanalitičar može “ pružiti ruku pacijentu “ no “ pacijent mora prohodati sam “. 

 

Sve navedeno znatno unapređuje kvalitetu života osobe koja tek nakon što je otpustila  zahrđali teret prošlih životnih konstrukata  može s punim udahom krenuti u kreativan, zdrav i plodonosan put. Promjene su vidljive u doživljaju samog sebe, svijeta koji vas okružuje, načinu uspostave odnosa s drugim ljudima, lakšem postizanju zadanih ciljeva, lakoći življenja. Navedene promjene se postižu kroz vrijeme i ostaju trajno pohranjene u našim neuronskim mrežama, a psihoanaliza analizandu  ( pacijentu ) ostaje u naslijeđe kao “ mudrosna tehnika “  kojom se nastavlja služiti do kraja života i nakon što psihoanalitički proces završi.

 

Proces psihoanalize se odvija u frekvenciji 3 ili 4 puta tjedno, dok pacijent leži na kauču. Seanse traju 45-50 minuta. U prosjeku traje 5-7 godina, a može trajati i duže ovisno o potrebama pacijenta i dinamici rada psihoanalitičkog para. Zaključno, većini ljudi bismo mogli preporučiti psihoanalizu u nekom dijelu životnog sazrijevanja.

Što je psihoanalitička psihoterapija?

Psihoanalitička psihoterapija je metoda liječenja psihičkih poremećaja nastala modifikacijom psihoanalize na način da pacijent dolazi 1 ili 2 puta tjedno na seanse u kojima sjedi okrenut licem prema psihoterapeutu. Razlikuje se od psihoanalize u setingu ( broj seansi tjedno, položaj pacijenta ),  dubini regresa pacijenta, brzini postizanja psihičkih promjena, manjim dosegom promjena u strukturi ličnosti pacijenta, manjim intenzitetom transfera (  transfer - snažne emocije prema važnim roditeljskim figurama iz prošlosti prenose se na odnos sa psihoterapeutom )

Ciljevi psihoanalitičke psihoterapije su usmjereni često na rješavanje konkretnih problema npr. poteškoća u romantičnim vezama, nezadovoljstvo na poslu,  depresija, anksioznost i sl.

Metoda rada psihoanalize i psihoanalitičke psihoterapije se zasniva na slobodnim asocijacijama, interpretaciji iznešenog materijala pacijenta, interpretaciji transfera, analizi snova, interpretaciji interpersonalnih fenomena u trenutnom vremenu odnosa psihoanalitičara i analizanda ( pacijenta ), upotrebi empatije i ljubavi.

Česta pitanja i odgovori

Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije, a psihijatar je po struci liječnik  sa specijalizacijom iz psihijatrije. Psiholog se bavi istraživanjem mentalnih procesa i ponašanja pojedinaca i grupa ljudi kako bi razumijevanjem spomenutih fenomena mogao raditi psihološka testiranja, istraživanja, savjetovati ljude u prevladavanju različitih životnih poteškoća i dr.

 

Psihijatar  nakon studija medicine prolazi specijalizaciju iz psihijatrije i bavi se liječenjem psihijatrijskih bolesti i cijelim spektrom psihičkih poremećaja unutar institucija ili u privatnoj psihijatrijskoj praksi. Liječenje psihičkih poremećaja se može provoditi psihoterapijom sa ili bez psihofarmaka koje psihijatar može prepisati pacijentu.

Kako bi netko postao psihoterapeut mora proći psihoterapijsko školovanje pri nekom od internacionalno priznatih psihoterapijskih instituta ili škola. Svaki psihijatar i psiholog nije i licencirani psihoterapeut.

Ima mnogo psihoterapijskih škola i pravaca koji se razlikuju u svojim teorijskim učenjima, praktičnom psihoterapijskom načinu rada, trajanju i načinu izobrazbe psihoterapeuta.

Rad s roditeljima podrazumijeva dolazak roditelja na savjetovanje o postupanju prema djetetu i psihoedukaciju o psihičkom problemu koji je najčešće simptom poremećene obiteljske dinamike. Učestalost dolaženja jednog ili oba roditelja na savjetovanje je različita i ovisi o mnogo čimbenika. Psihoterapeut djeteta ne može biti i psihoterapeut roditelja.

Povoljna je okolnost roditeljsko osobno iskustvo psihoterapijskog procesa, jer će tada dijete imati saveznika u svom vlastitom psihoterapijskom liječenju.  

Zašto ljudi odlaze u teretanu 3 i više puta tjedno, sportaši imaju treninge 5 puta tjedno ili pacijenti imaju fizikalnu terapiju 3 puta tjedno? Kako bi se postigle određene promjene u našim neuronskim mrežama i osigurale povećanje fizičke kondicije, rast mišića, izlječenje lokomotornog sustava i sl. potrebno je dolaziti onoliko često i dugo koliko to liječnik ili druga stručna osoba preporuči. Psihološka stvarnost se ne može doživjeti taktilno niti pomirisati doslovno i samim time ljudima je manje dokučiva i razumljiva. Situacija s neuronima i psihoterapijom nije znatno drugačija, psihoterapeut/psihijatar preporučuje točno određeni broj puta dolazaka tjedno kako bi se postigli željeni rezultati u procesu liječenja.  Zato postoje razlike u brzini i dubini psihoterapijskog procesa ovisno o tome koliko puta tjedno pacijent dolazi na psihoterapiju.

 

Pacijenti često sami pokušavaju kreirati ritam dolazaka na psihoterapiju, a zbog pojave nesvjesnih otpora u terapiji  mogu pokazivati  tendenciju izostajanju ili razrjeđenju broja seansi. S navedenom situacijom ih psihoterapeut mora suočiti i proraditi nastalu prepreku u terapijskom procesu.

Pacijenti često dolaze sa zabludom da će nekoliko razgovora riješiti njihove životne navike i promijeniti ponašanje, žele brzo rješenje koje se dobije “ u nekoliko klikova “. Psihoterapeuti nisu čarobnjaci i nemaju posebne moći, a brza rješenja i pozitivno mišljenje iz self-help knjiga su uglavnom samo prašina koja nestaje jednim naletom vjetra. Psihoanalitički tip psihoterapije i psihoanaliza odraslih osoba mogu trajati između 3 i 10 godina, ovisno o dinamici rada terapijskog para.

 

Pacijentu donose trajne promjene u strukturi ličnosti, drugačije iskustvo doživljaja samog sebe i svijeta koji ga okružuje, znanje koje ostaje cjeloživotno, praćeno neuroanatomskim promjenama. Za trajne promjene je potrebno vrijeme i strpljenje.

Hitna  stanja u psihijatriji podrazumijevaju pojavu heteroagresivne i autoagresivne radnje kojima je ugrožen život druge osobe ( pokušaj suicida ), osjećaj da osoba gubi kontakt sa stvarnošću, halucinacije, paranoidna promišljanja koja pripadaju grupi psihotičnih stanja, nemogućnost kontrole bijesa, snažne anksioznosti s paničnim napadima itd.

 

Sve navedeno je indikacija za  odlazak u HITNU PSIHIJATRIJSKU AMBULANTU gdje dežurni psihijatar postupa prema pravilima struke i pruža pomoć oboljeloj osobi.

Hitna stanja se ne mogu rješavati u privatnoj psihijatrijskoj ordinaciji.