Zakažite termin

Kontaktirajte nas i zakažite željeni termin.

Zakažite termin

Djeca i adolescenti

Kada treba dovesti dijete ili adolescenta na pregled i savjetovanje kod dječjeg i adolescentnog psihijatra?

 

Dječji i adolescentni psihijatar ima ulogu u otkrivanju i liječenju uzroka psihičkih poremećaja koji kod djece i adolescenata izgledaju drugačije nego kod odraslih ljudi. Obično se očekuje od depresivne osobe da leži u krevetu većinu dana, spava, ne jede, nema volje. U dječjoj dobi se depresija može manifestirati kao glavobolja ili bol u trbuhu, a u adolescenciji kao iritabilnost, plačljivost, samoozljeđivanje itd. U tom smislu postoje razlike u manifestaciji i ostalih psihičkih poremećaja.

 

Najčešća psihička stanja, poremećaji i problemi koji se upućuju na pregled dječjem i adolescentnom psihijatru; deficiti i/ili traume u ranom razvojnom razdoblju ( 0-5 god. ), neuropsihijatrijska stanja ( ADHD, pervazivni razvojni poremećaji ), poremećaji privrženosti ( patologije attachmenta ), depresija, anksioznost, fobije, panični napadi, poremećaji identiteta u adolescenciji  i djetinjstvu s kliničkom slikom rodne konfuzije, poremećaji hranjenja, psihosomatska stanja i bolesti, poremećaji ponašanja, psihoze, disocijativna stanja. 

Dječja i adolescentska psihoanaliza

Neki od uzroka navedenim psihijatrijskim poremećajima mogu  biti  “ zastoj ” u normalnom psihološkom razvoju djeteta ili adolescenta, neriješen intrapsihički konflikt, patološki interpersonalni odnosi unutar obitelji, razvoj endogenog psihijatrijskog poremećaja. Ponekad se radi samo o manjem odstupanju u normalnom psihološkom razvoju kod kojeg je dovoljno savjetovanje roditelja  i djeteta/adolescenta. Roditelji sami prolaze savjetovanje o postupanju prema djetetu i psihoedukaciju o aktualnom psihičkom problemu.

Liječenje podrazumijeva psihoterapijski proces i savjetovanje sa ili bez farmakoterapije. Lijekovi se djetetu/adolescentu predlažu u dogovoru s roditeljima, ovisno o težini kliničke slike i dužini trajanja simptoma.

Ukoliko se s roditeljima i djetetom dogovori psihoanalitička psihoterapija, na seanse u trajanju 45-50 min  je potrebno dolaziti jednom do dva puta tjedno kroz kontinuirani period vremena duži od 6 mjeseci.

Što očekivati od psihoterapijskog rada s djecom i adolescentima?

Djeca i adolescenti se često osjećaju i ponašaju na načine koji su njima nerazumljivi i koje ne mogu kontrolirati. Psihoterapijski proces koji počiva na odnosu djeteta i psihoterapeuta i uspostavlja se putem igre ili razgovora ( ovisno o dobi djeteta ), omogućava pacijentu razumijevanje ponašanja, otvara put promjeni, te mijenja način uspostave odnosa s drugim ljudima i odnos prema samom sebi. Mijenja se doživljaj svoje unutarnje i vanjske stvarnosti, te izgrađuju novi, zdraviji načini mišljenja i ponašanja. Psihoterapijski odnos stvara siguran prostor za dijete/adolescenta koji može početi stavljati u riječi svoje potisnute osjećaje, uznemiravajuće misli, strahove, boli, konfuzije i na taj način vratiti se slobodnijem, kreativnijem, zdravijem psihološkom razvoju.

 

Psihoterapija djece i adolescenata je fokusirana na otklanjanje simptoma, uklanjanje razvojne prepreke koja ih je zaustavila u normalnom psihološkom razvojnom procesu, postizanju bolje funkcionalnosti u svakodnevnom životu. Kraćeg su trajanja u odnosu na psihoterapije odraslih osoba.

Česta pitanja i odgovori

Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije, a psihijatar je po struci liječnik  sa specijalizacijom iz psihijatrije. Psiholog se bavi istraživanjem mentalnih procesa i ponašanja pojedinaca i grupa ljudi kako bi razumijevanjem spomenutih fenomena mogao raditi psihološka testiranja, istraživanja, savjetovati ljude u prevladavanju različitih životnih poteškoća i dr.

 

Psihijatar  nakon studija medicine prolazi specijalizaciju iz psihijatrije i bavi se liječenjem psihijatrijskih bolesti i cijelim spektrom psihičkih poremećaja unutar institucija ili u privatnoj psihijatrijskoj praksi. Liječenje psihičkih poremećaja se može provoditi psihoterapijom sa ili bez psihofarmaka koje psihijatar može prepisati pacijentu.

Kako bi netko postao psihoterapeut mora proći psihoterapijsko školovanje pri nekom od internacionalno priznatih psihoterapijskih instituta ili škola. Svaki psihijatar i psiholog nije i licencirani psihoterapeut.

Ima mnogo psihoterapijskih škola i pravaca koji se razlikuju u svojim teorijskim učenjima, praktičnom psihoterapijskom načinu rada, trajanju i načinu izobrazbe psihoterapeuta.

Rad s roditeljima podrazumijeva dolazak roditelja na savjetovanje o postupanju prema djetetu i psihoedukaciju o psihičkom problemu koji je najčešće simptom obiteljske dinamike. Učestalost dolaženja jednog ili oba roditelja na savjetovanje je različita i ovisi o mnogo čimbenika. Psihoterapeut djeteta ne može biti i psihoterapeut roditelja.

Povoljna je okolnost roditeljsko osobno iskustvo psihoterapijskog procesa, jer će tada dijete imati saveznika u svom vlastitom psihoterapijskom liječenju.  

Zašto ljudi odlaze u teretanu 3 i više puta tjedno, sportaši imaju treninge 5 puta tjedno ili pacijenti imaju fizikalnu terapiju 3 puta tjedno? Kako bi se postigle određene promjene u našim neuronskim mrežama i osigurale povećanje fizičke kondicije, rast mišića, izlječenje lokomotornog sustava i sl. potrebno je dolaziti onoliko često i dugo koliko to liječnik ili druga stručna osoba preporuči. Psihološka stvarnost se ne može doživjeti taktilno niti pomirisati doslovno i samim time ljudima je manje dokučiva i razumljiva. Situacija s neuronima i psihoterapijom nije znatno drugačija, psihoterapeut/psihijatar preporučuje točno određeni broj puta dolazaka tjedno kako bi se postigli željeni rezultati u procesu liječenja.  Zato postoje razlike u brzini i dubini psihoterapijskog procesa ovisno o tome koliko puta tjedno pacijent dolazi na psihoterapiju.

 

Pacijenti često sami pokušavaju kreirati ritam dolazaka na psihoterapiju, a zbog pojave nesvjesnih otpora u terapiji  mogu pokazivati  tendenciju izostajanju ili razrjeđenju broja seansi. S navedenom situacijom ih psihoterapeut mora suočiti i proraditi nastalu prepreku u terapijskom procesu.

Pacijenti često dolaze sa zabludom da će nekoliko razgovora riješiti njihove životne navike i promijeniti ponašanje, žele brzo rješenje koje se dobije “ u nekoliko klikova “. Psihoterapeuti nisu čarobnjaci i nemaju posebne moći, a brza rješenja i pozitivno mišljenje iz self-help knjiga su uglavnom samo prašina koja nestaje jednim naletom vjetra. Psihoanalitički tip psihoterapije i psihoanaliza odraslih osoba mogu trajati između 3 i 10 godina, ovisno o dinamici rada terapijskog para.

 

Pacijentu donose trajne promjene u strukturi ličnosti, drugačije iskustvo doživljaja samog sebe i svijeta koji ga okružuje, znanje koje ostaje cjeloživotno, praćeno neuroanatomskim promjenama. Za trajne promjene je potrebno vrijeme i strpljenje.

Hitna stanja u psihijatriji podrazumijevaju pojavu heteroagresivne i autoagresivne radnje kojima je ugrožen život druge osobe ( pokušaj suicida ), osjećaj da osoba gubi kontakt sa stvarnošću, halucinacije, paranoidna promišljanja koja pripadaju grupi psihotičnih stanja, nemogućnost kontrole bijesa, snažne anksioznosti s paničnim napadima.

 

Sve navedeno je indikacija za  odlazak u HITNU PSIHIJATRIJSKU AMBULANTU gdje dežurni psihijatar postupa prema pravilima struke i pruža pomoć oboljeloj osobi.

Hitna stanja se ne mogu rješavati u privatnoj psihijatrijskoj ordinaciji.

Možda Vas zanima