Odrasli
Jesu li psihoanaliza ili psihoanalitička psihoterapija pravi odabir za mene?
- Imam li opetovane poteškoće u odnosu s emocionalno bliskim i važnim osobama?
- Imam li trajan osjećaj manje vrijednosti i nezadovoljstva samim sobom?
- Da li s poteškoćama donosim važne odluke, odgađam li poduzeti za mene ispravne korake?
- Osjećam li se neadekvatno na svom poslu, kao da stalno griješim, ne ispunjavam svoja i tuđa očekivanja?
- Ne vidim smisao života niti osjećam zadovoljstvo dugi niz godina?
- Mogu li uspostaviti i održavati emocionalne, bliske i intimne odnose s ljudima?
- Imam li zastoje i blokade u svom kreativnom procesu?
- Imam li problema s kontrolom ljutnje?
- Postoje li poteškoće u seksualnom funkcioniranju?
Ukoliko odrasla osoba u ovim slučajevima ima potvrdan odgovor, psihoanaliza može biti dobar izbor puta koji vodi ka rješenju psihičkih problema
Psihijatrijski pregled, kontrole, farmakoterapija i psihoterapijski suport metode su rada s pacijentima koji nemaju indikacija za liječenje psihoterapijom.
Najčešća klinička stanja zbog kojih se pacijenti javljaju u privatnu psihijatrijsku ordinaciju su; depresija, anksioznost sa ili bez paničnih ataka, psihosomatske bolesti, opsesivno-kompulzivni poremećaj, fobije itd.
Česta pitanja i odgovori
Kako bi netko postao psihoterapeut mora proći psihoterapijsko školovanje pri nekom od internacionalno priznatih psihoterapijskih instituta ili škola. Svaki psihijatar i psiholog nije i licencirani psihoterapeut.
Ima mnogo psihoterapijskih škola i pravaca koji se razlikuju u svojim teorijskim učenjima, praktičnom psihoterapijskom načinu rada, trajanju i načinu izobrazbe psihoterapeuta.
Rad s roditeljima podrazumijeva dolazak roditelja na savjetovanje o postupanju prema djetetu i psihoedukaciju o psihičkom problemu koji je najčešće simptom obiteljske dinamike. Učestalost dolaženja jednog ili oba roditelja na savjetovanje je različita i ovisi o mnogo čimbenika. Psihoterapeut djeteta ne može biti i psihoterapeut roditelja.
Povoljna je okolnost roditeljsko osobno iskustvo psihoterapijskog procesa, jer će tada dijete imati saveznika u svom vlastitom psihoterapijskom liječenju.
Zašto ljudi odlaze u teretanu 3 i više puta tjedno, sportaši imaju treninge 5 puta tjedno ili pacijenti imaju fizikalnu terapiju 3 puta tjedno? Kako bi se postigle određene promjene u našim neuronskim mrežama i osigurale povećanje fizičke kondicije, rast mišića, izlječenje lokomotornog sustava i sl. potrebno je dolaziti onoliko često i dugo koliko to liječnik ili druga stručna osoba preporuči. Psihološka stvarnost se ne može doživjeti taktilno niti pomirisati doslovno i samim time ljudima je manje dokučiva i razumljiva. Situacija s neuronima i psihoterapijom nije znatno drugačija, psihoterapeut/psihijatar preporučuje točno određeni broj puta dolazaka tjedno kako bi se postigli željeni rezultati u procesu liječenja. Zato postoje razlike u brzini i dubini psihoterapijskog procesa ovisno o tome koliko puta tjedno pacijent dolazi na psihoterapiju.
Pacijenti često sami pokušavaju kreirati ritam dolazaka na psihoterapiju, a zbog pojave nesvjesnih otpora u terapiji mogu pokazivati tendenciju izostajanju ili razrjeđenju broja seansi. S navedenom situacijom ih psihoterapeut mora suočiti i proraditi nastalu prepreku u terapijskom procesu.
Pacijenti često dolaze sa zabludom da će nekoliko razgovora riješiti njihove životne navike i promijeniti ponašanje, žele brzo rješenje koje se dobije “ u nekoliko klikova “. Psihoterapeuti nisu čarobnjaci i nemaju posebne moći, a brza rješenja i pozitivno mišljenje iz self-help knjiga su uglavnom samo prašina koja nestaje jednim naletom vjetra. Psihoanalitički tip psihoterapije i psihoanaliza odraslih osoba mogu trajati između 3 i 10 godina, ovisno o dinamici rada terapijskog para.
Pacijentu donose trajne promjene u strukturi ličnosti, drugačije iskustvo doživljaja samog sebe i svijeta koji ga okružuje, znanje koje ostaje cjeloživotno, praćeno neuroanatomskim promjenama. Za trajne promjene je potrebno vrijeme i strpljenje.
Hitna stanja u psihijatriji podrazumijevaju pojavu heteroagresivne i autoagresivne radnje kojima je ugrožen život druge osobe ( pokušaj suicida ), osjećaj da osoba gubi kontakt sa stvarnošću, halucinacije, paranoidna promišljanja koja pripadaju grupi psihotičnih stanja, nemogućnost kontrole bijesa, snažne anksioznosti s paničnim napadima.
Sve navedeno je indikacija za odlazak u HITNU PSIHIJATRIJSKU AMBULANTU gdje dežurni psihijatar postupa prema pravilima struke i pruža pomoć oboljeloj osobi.
Hitna stanja se ne mogu rješavati u privatnoj psihijatrijskoj ordinaciji.